Rashladne tekućine u motoru su vrlo bitne iz više razloga. Prvo – njihov zadatak je hlađenje motora. Usljed izgaranja smjese goriva i zraka u stublinama stvaraju se visoke temperature koje bi, ukoliko se ne snize, mogle oštetiti sve gradivne dijelove motora. Drugo – Savremene rashladna rekućine podmazuju zidove i aktivne dijelove rashladnog sistema poput vodene pumpe. Prema nekim istraživanjima više od 20% kvarova na motoru je izazvano postojanjem vode u rashladnom sistemu, ili neadekvatnim održavanjem ovog sistema. Zimi rashladna tekućina igra ključnu ulogu, ali vrlo je bitno tokom cijele godine u motoru imati rashladnu tekućinu jer ona za razliku od vode neće oštetiti rashladni sistem.

Postoji više vrsta rashladnih tekućina, a klasificiraju se po njihovom sastavu. U osnovi sve su napravljene od baznog monoetilenglikola, a dodavanjem inhibitora dobija se gotov proizvod. Tako postoje hibridne rashladne tečnosti na bazi silikata i organske rashladne tečnosti koje ne sadrže silikate, amine i fosfate, te sve imaju isti zadatak da hlade motor, a pri tome štite motor od abrazivnih djelovanja. (promjena plana) Birno je naglasiti da proizvođači automobila daju preporuke za rashladne tekućine. U sistemu postoje oznake tipa G11, G12, G13 i slično koje su nastale na osnovu različitog sastava gotovih proizvoda. Oznake se mogu prepoznati po različitim bojama rashladnih tekućina koje su standardizovane, tipa plavi, žuti, rozi i slično, a na bocama tečnosti pišu oznake. Svaka ova oznaka ima svoje značenje i nije preporučljivo da se one međusobno miješaju, niti da se u sistem sipa oznaka mimo one koje je preporučena od proizvođača. Zašto je to tako odgovor se krije u sastavu pojedinih tekućina, a koji bi mogli štetno djelovati na stijenke sistema ili pojedine dijelove poput vodene pumpe ili hladnjaka. Također treba naglasiti da rashladne tečnosti mogu dolaziti kao koncentrat koji se razblažuje u određenom omjeru sa destilovanom vodom u skladu sa željenom gradacijom i kao gotov proizvod već spreman za sipanje u sistem i fabrički podešen da izdrži određeni nivo niske ili visoke temperature.

A ako se pitate šta je sa vodom, onda bi vas odgovor mogao razočarati. Vodu nipošto ne treba sipati u rashladni sistem, naročito kod novijih vozila. Voda ima prilično nisku tačku ključanja, čak i destilovana. Osim toga ima korozivna dejstva na stijenke sistema, a posebno su joj drage čelične legure koje s lakoćom nagriza, a u konačnici to znači skupe kvarove. Voda je dobar medij za hlađenje, ali samo u slučaju da je vozilo ostalo bez rashladne tečnosti pa da slučajno ne biste vozili bez nje. Ako se sipa u sistem onda se treba odabrati destilovana jer ona mimo kisika i ugljika nema drugih minerala i jednjenja pa najmanje ostavlja tragove kamenca.

Dakle, rashladna tečnost za motor nije nikakav marketinški trik, već rezultat napornog rada inženjera koji se trude ponuditi proizvod s ciljem što boljeg hlađenja motora, produžavanja njegovog vijeka trajanja te ušteda po džep vozača automobila. Istraživanja kažu da više od 20% svih kvarova na vozilima uzrokovani su rashladnim sistemom i neadekvatnim rashladnim tekućinama.